Пређи на главни садржај

Dobrodošao na mininminiblog! - uvod za početnike -

Ukoliko ti treba pomoć da se snađeš na blogu, pročitaj ovaj tekst i osloni se na mene sad ti!

Je ne parlerai pas, je ne penserai rien:
Mais l’amour infini me montera dans l’âme,
Et j’irai loin, bien loin, comme un bohémien,
Par la Nature, heureux comme avec une femme

Ako želiš da saznaš više, na dobrom si mestu :)

Prvo: Autorka bloga je Mina

    Ne volim da se predstavljam, niti sam želela da ljudi znaju moje prezime iako je jedno od najpopularnijih (znači mogla bih svakako ostati anonimna). Dopala mi se ideja da budem samo neka tamo Mina koja piše razne tekstove i da drugi zamišljaju ko sam ja. Neki me znaju privatno, jer su naravno prvi čitaoci bili moji bližnji - prijatelji i porodica. 

Divno je kada se krug proširi i svrati neko nepoznat 💜


Drugo: Teme su šarene i nema redovnog pisanja tekstova !

    Pišem kada mi dođe, jer ne želim da stvaram sebi pritisak dok radim nešto što volim. Velika ljubav prema ovome što radim je glavni razlog zašto blog postoji već dve godine i zašto nastavljam da ga održavam. Nekad napišem pet tekstova mesečno, a nekad možda jedan mesečno.

    Moja ideja je bila da pišem o svemu što mi padne na pamet - filmovi, životne priče, svakodnevnica, poezija, priče, baš sve. Pišem, zato što volim, ali pišem i zato što moram. Nekada se osećam da je pisanje jedini način da razumem sebe i druge. Možda bih se usudila da kažem da je blog moja psihoterapija ili čak moj dnevnik koji je otvoren za druge.


Treće: K O M E N T A R I ! !

    Mnogo volim da pričam sa drugima. Ma samo baš volim da filozofiram!
    
    Tražim sagovornike među svojim čitaocima, zato što želim da stvorim okruženje gde svako može da se uključi, barem malo. Bitno mi je da delim sa vama ono kroz što prolazim i šta osećam, jer postoji mala šansa da će neko da me razume.


Četvrto: Tekstovi imaju pravopisnih grešaka i često koristim englesko-srpski!
    
    Iskreno slaba sam na kritiku (radim na tome) i želela sam da imam prostor gde mogu da pišem, a da se ne plašim grešaka, neformalnosti ili glupavih izraza. 

    Sloboda!
    -smrt akademizmu-
    
Za kraj: 

Znam da je teško pronaći onaj pravi tekst koji baš vama leži, jer je ipak u pitanju nekategorizovana gomila, ali verujem da ćete se snaći.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Žar ptica

     Neću da vas lažem, u poslednjih godinu dana je moj život postao tragikomedija - mnogo stvari se izdešavalo, toliko stvari da nemam predstavu kako svariti sve što se dešava. Nisam pisala ni o čemu, jer sam smatrala da nije baš u redu da detaljno izveštavam o svemu što se desilo.     I nije u redu, zato ću samo pisati o svojim osećanjima kako ne bih pukla.       Prošle godine na leto, imala sam veoma neprijatnu situaciju sa dečkovim roditeljima. Najblaže rečeno su me malko zamrzeli, jer misle da vršim veliki uticaj na njihovog sina. Bilo mi je teško da se borim sa lošom ocenom mene, konstantno sam se preispitivala, bila puna mržnje, tuge, razočaranosti i ko zna čega.     Osećala sam se tako slabo i bespomoćno dok su drugi mislili da sjajno i dostojanstveno podnosim sve što se dešava.     Pa pogodite šta?      I nije mi baš bilo sjajno, a nisam se osećala kao da ikoga, osim mene, treba opterećivati situaci...

Nelečene crne kutije nisu uvek strašne!

 U  čajdžinici (dala sam otkaz, tako da su to novosti), dva, tri meseca posle mene pojavila se nova koleginica Tamara. Brzo smo se skontale, družimo se i long story short videle smo se skoro. Pitala sam je šta je prvo pomislila o meni kada me je videla, odgovor: da sam ranjena.     To se nisam nado. Rekla je da je mislila da sam ranjena. Čudna pomisao.      Mada b ila je u pravu, zato što je moj inicijalni poriv da se zaposlim pored novca bila potreba da izgubim glavu u nečemu kako bih skrenula sebi misli, pa, sa sebe i sa problema.      Nisam želela da razmišljam o svojoj usamljenosti, o bolesti, smrti, propalim prijateljstvima, o budućnosti, želela sam fizički rad i umor. Zato sam na početku svog zaposlenja sve što pronađem čistila.       Oh, mogu da čučim na kolenima sat vremena i da detaljno ribam pod, čađav od ko zna čega i lepljiv od godinu dana starih ostataka sirupa.      "I volunteer as a tribu...