Пређи на главни садржај

Javno pismo bivšoj najboljoj drugarici

Da li mate onu jednu najbolju drugaricu sa kojom vas je prekid prijateljstva totalno sjebao i samo nikad niste progovorile otkako je sve puklo? 

Da li imate tu jednu drugaricu sa kojom više ne pričate, a pomislite na nju svaki dan, svaki drugi dan, jednom nedeljno, jednom mesečno i pitate se šta radi? 

Da li proveravate njen fejsbuk i profile njene porodice da saznate da li je dobro? 

Da li preispitujete sve što ste uradile u tom prijateljstvu?

Da li sam dobro postupila? 
Šta je trebalo da kažem?
Zašto sam bila zla? 
Zašto?

E pa, ja je imam i godinama mislim o njoj. Nisam jedina koja je nije prebolela - imam klub (u kojem su dve osobe) koji kada god se sastavi popriča o njoj, da vidimo znamo li nešto o njenom statusu, da li je dobro. Kontamo da obe imamo želju da se javimo, ali kako? 

Kako, a da nas ta osoba apsolutno ne odjebe?

Onda shvatimo da će nas odjebati ako se javimo i i ne javimo se, baš zato što je poznajemo.

Kada se taj klub rastavi - sećam se druženja sa njom, sećam se njenog izgleda, sećam se kada je bila sjebana, sećam se koliko je bila pametna, koliko sam joj zavidela, bila ljubomorna, loše mislila, istovremeno želela sve najbolje, volela je, želela da joj uvek sve pričam, projektovala, idealizovala, bila (možda) dobar prijatelj, bila loš prijatelj, bila zla, bila dobra.

Sećam se svega u dualnostima i ništa nije crno belo, ništa nije jednostavno i nervira me to.

Želela bih da mogu da te optužim za sva nedela koja sam ti dodelila, ali ni polovinu njih realno nisi zaslužila.

Ti nisi zaslužila mene, zaslužila si bolje od mene. Zaslužila si pravog i stvarnog prijatelja, a ne kuče koje te mrzi i voli naizmenično.

Zato što si zaslužila bolje se nadam da si dobro. Da nisi sama, da nisi sjebana, da veruješ u sebe, da imaš volju da živiš.

Nadam se da ne želiš da umreš, makar više nikada ne progovorile i makar me mrzela do kraja života, jer ćeš mi uvek biti ta najbolja drugarica.

Nikada ti u životu ovo neću poslati, ali mogu da objavim javno pismo da stoji u etru i da se nadam da će doći do tebe.

Ne nadam se ničemu. 

Moraš znati da ti neko tamo želi samo dobro.

Želim ti sve najbolje.

Izvini.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Dobrodošao na mininminiblog! - uvod za početnike -

Ukoliko ti treba pomoć da se snađeš na blogu, pročitaj ovaj tekst i osloni se na mene sad ti!

Žar ptica

     Neću da vas lažem, u poslednjih godinu dana je moj život postao tragikomedija - mnogo stvari se izdešavalo, toliko stvari da nemam predstavu kako svariti sve što se dešava. Nisam pisala ni o čemu, jer sam smatrala da nije baš u redu da detaljno izveštavam o svemu što se desilo.     I nije u redu, zato ću samo pisati o svojim osećanjima kako ne bih pukla.       Prošle godine na leto, imala sam veoma neprijatnu situaciju sa dečkovim roditeljima. Najblaže rečeno su me malko zamrzeli, jer misle da vršim veliki uticaj na njihovog sina. Bilo mi je teško da se borim sa lošom ocenom mene, konstantno sam se preispitivala, bila puna mržnje, tuge, razočaranosti i ko zna čega.     Osećala sam se tako slabo i bespomoćno dok su drugi mislili da sjajno i dostojanstveno podnosim sve što se dešava.     Pa pogodite šta?      I nije mi baš bilo sjajno, a nisam se osećala kao da ikoga, osim mene, treba opterećivati situaci...

#Still talking o akademiji, neuspehu uz dodatak o poeziji (II deo)

      Profesorka sa fakulteta nam je poslala poziv za dve otvorene doktorske pozicije uz rad na univerzitetu u Oslu, a jedini uslov je da nam tema doktorske teze bude vezana za multikulturalnost ili višejezičnost na Balkanu.   Oslo, udaljen od Srbije miljama, sa potpuno drugačijom klimom, kulturom i ljudima, kao i norveškim, jezikom koji veze nema sa srpskim + ugovor na tri godine = doktorsko zvanje na temu koja me suštinski i ne interesuje. Mnogo rizika, a dobit, po mom mišljenju, nije vredna svega osim ako se žarko ne ložite na studije kulture i jezika.     Jednom sam otišla na konsultacije oko master rada i pričala sa profesorkom pošto mi niko nije objasnio ni kako se bira tema, ni o čemu da razmišljam, jer jelte niko iz moje porodice nema iskustva sa master studijama književnosti, a ni moji prijatelji, jer svi u isto vreme upisujemo studije - u prevodu bila sam izgubljena i bile su mi potrebne smernice. Tada mi je profesorka iskreno lupila jedan šamar r...