Пређи на главни садржај

"The Queen she likes 'em red, // If she saw white instead, // She'd raise a fuss, // And each of us, // Would quickly lose his head!" (Alice in Wonderland)

 O KRALJICI, ŽRTVAMA I CRVENIM NOKTIMA

Ponekad moramo da budemo hrabre čak iako smo sasvim preplašene i izgubljene. 

Ponekad mora da izgleda kao da znamo šta radimo - da svaki naš pokret bude jedan stav.

Ja svoju hrabrost (kada je nemam) tražim u držanju, kosi, šminci, lakiranim noktima, jer sve dok imam dostojanstvo lepote svet može da gori. 

Možda je takva hrabrost lažna, zato što predstavlja krhku fasadu, ali lažni sinonimi su i dalje sinonimi. 

Kada je pre dve i po, tri godine jedan dečko raskinuo sa mnom, trebalo je da se nađemo povodom njegovog rođendana. Već sam mu kupila poklon i pripremila iznenađenje, tako da smo se nalazili i zato, ali i zato što je trebalo uživo razgovorati o raskidu (pošto se sve odvilo preko poruka nedelju dana ranije (valjda)). 

Pre nego što smo se našli trčala sam sa majkom po Beogradu da obavimo neke stvari i na kraju su na red došli nokti - zakazala sam izlivanje noktiju sat, dva pre polaska autobusa. 

Bili su jarko crveni, kao one krupne šljive što se crvene iznutra. Mislim da se zovu Anđelina ili tako nešto.

Jednom kada su bili gotovi, a mi krenule na autobus, često sam bacala pogled na njih i nalazila tajnu, skrivenu snagu u njihovom odsjaju.

Jeste mene neki tamo dečko upravo ostavio, jeste mi rekao da me njegovo društvo mrzi i da sam veštica, ali barem imam svoje lepe crvene nokte. Mogu da ih gledam, da ih pustim da me opčine dok bih inače verovatno plakala. Danas nema plakanja. Ne mogu da plačem. Imam ove lepe crvene nokte, a ako mi zasuze oči neću moći da ih gledam. Biće mutno crvena. Ne. Tako su lepi. I moji. 

Juče sam išla da se nađem sa nekim sa kim nisam pričala. 

Na sam dan nalaženja, pošto sam generalno bila dosta uzrujana, shvatila sam da mi opet trebaju ti crveni nokti.

 Nisam ih imala.

Moram da nađem zamenu. 

Gomila nakita u obliku sunca, meseca i zvezdica, prstenčići, crni nokti, ljubičasta senka za oči. 

Sve sam pripremala satima kako bih mogla da izgledam kao da ništa nije ostavilo traga na mene, da bih mogla sebe da ubedim da šta god da se meni sada kaže nije više važno. 

Neću mu dati da me poremeti. Moć je moja. I u meni je. 

U mojoj senci za oči, crnim noktićima, prstenčićima.

Pitala sam se zašto sam se tako dugo sređivala. Zašto sam se hiperfokusirala na izgled? 

Ako se pitate po čemu su ove dve situacije slične, reći ću vam. 

Oba puta sam se osećala kao da mi je moć oduzeta - oduzeto mi je pravo da se branim, da imam udela u svojoj sudbini. Jednostrani prekid prijateljstva ili veze me je ostavio zakovanom u vozu iz koga su oni odlučili da izađu. Bila sam kolateralna šteta. Žrtva. A bolelo me je dupe da ikome budem to. 

Hoću da ja odlučujem za sebe.

A kada su ti razgovori sa njima trebali da se odigraju, ja sam dobila priliku da kažem šta želim i kako se osećam. 

Dotad sam bila figura na tuđoj teritoriji i mogli su da odluče kako da se nose sa mnom. Onda se tabla okrenula ka meni.

U crtanom filmu "Mali princ" ima epizoda na kockastoj planeti koja stalno menja svoje strane, zbog čega njeni stanovnici moraju da jure da stignu na vrh kocke kako bi preživeli. Svako ko završi na stranicama, pada sa planete i umire. 

E, ja sam se osećala kao da sam ja trčkala da budem na vrhu planete kada je drugi doneo odluku da se kocka okrene na levo. 

Sada je kocka mene pustila da biram stranu.

Svaka naša odluka koja uključuje druge zapravo malo remeti tu kocku-planetu. Pomera je na jednu ili drugu stranu, zato što bilo ko od nas može u jednom trenutku biti pijun, pa onda kralj. 

Ne odgovara uvek drugima da se mi pitamo, a nama ne odgovara da budemo žrtve (stalno trenje zbog kojeg planeta-kocka onda ponekad stoji).

Naravno, između žrtve i kralja postoji treća opcija: da žrtva vidi da dodeljenu ulogu pijuna ne mora da prihvati. 

Može da izađe iz mehanizma tako što će reći da ne želi da bude žrtvovana čime će narušiti pravila. 

A posledica rušenja konvencija može biti da pijun ostane sam.

 Doduše ako imate samo pijuna na polju, verovatno gubite. 

Verovatno gubite tu igru, ali koga briga za tu igru. 

Vi ste uspostavili novu jednom kada ste izašli iz nje.

Kada je došao red na mene da nešto kažem i jednom i drugom, morala sam da izbrišem svoju sklonost pijuna i da postanem kraljica. 

A ako iznutra nemam dovoljno materije, imam je spolja - spoljašnjost će mi otključati nutrinu koja je potrebna. 

Kao i sve kraljice staviću masku i uzdaću se u njenu neprobojnost. 

Preuzeću odgovornost što sam kocku okrenula na desno i što već kao pijun nisam samo izašla.

Umorila sam se. Dosta.





Коментари

Популарни постови са овог блога

Dobrodošao na mininminiblog! - uvod za početnike -

Ukoliko ti treba pomoć da se snađeš na blogu, pročitaj ovaj tekst i osloni se na mene sad ti!

Žar ptica

     Neću da vas lažem, u poslednjih godinu dana je moj život postao tragikomedija - mnogo stvari se izdešavalo, toliko stvari da nemam predstavu kako svariti sve što se dešava. Nisam pisala ni o čemu, jer sam smatrala da nije baš u redu da detaljno izveštavam o svemu što se desilo.     I nije u redu, zato ću samo pisati o svojim osećanjima kako ne bih pukla.       Prošle godine na leto, imala sam veoma neprijatnu situaciju sa dečkovim roditeljima. Najblaže rečeno su me malko zamrzeli, jer misle da vršim veliki uticaj na njihovog sina. Bilo mi je teško da se borim sa lošom ocenom mene, konstantno sam se preispitivala, bila puna mržnje, tuge, razočaranosti i ko zna čega.     Osećala sam se tako slabo i bespomoćno dok su drugi mislili da sjajno i dostojanstveno podnosim sve što se dešava.     Pa pogodite šta?      I nije mi baš bilo sjajno, a nisam se osećala kao da ikoga, osim mene, treba opterećivati situaci...

#Still talking o akademiji, neuspehu uz dodatak o poeziji (II deo)

      Profesorka sa fakulteta nam je poslala poziv za dve otvorene doktorske pozicije uz rad na univerzitetu u Oslu, a jedini uslov je da nam tema doktorske teze bude vezana za multikulturalnost ili višejezičnost na Balkanu.   Oslo, udaljen od Srbije miljama, sa potpuno drugačijom klimom, kulturom i ljudima, kao i norveškim, jezikom koji veze nema sa srpskim + ugovor na tri godine = doktorsko zvanje na temu koja me suštinski i ne interesuje. Mnogo rizika, a dobit, po mom mišljenju, nije vredna svega osim ako se žarko ne ložite na studije kulture i jezika.     Jednom sam otišla na konsultacije oko master rada i pričala sa profesorkom pošto mi niko nije objasnio ni kako se bira tema, ni o čemu da razmišljam, jer jelte niko iz moje porodice nema iskustva sa master studijama književnosti, a ni moji prijatelji, jer svi u isto vreme upisujemo studije - u prevodu bila sam izgubljena i bile su mi potrebne smernice. Tada mi je profesorka iskreno lupila jedan šamar r...